|
|
1. |
|
2. |
|
3. |
|
mozak↔pluća
mozak↔bubreg
srce↔pluća
srce↔bubreg
slezina*↔jetra
slezina↔bubreg
pluća↔jetra |
|
kičmena
moždina↔debelo crevo
kičmena moždina↔mokraćna bešika
tanko crevo↔debelo crevo
tanko crevo↔mokraćna bešika
želudac↔žučna kesa
želudac↔mokraćna bešika
debelo crevo↔žučna kesa |
|
mozak↔kičmena
moždina
mozak↔tanko crevo
srce↔kičmena moždina
srce↔tanko crevo
slezina↔želudac
pluća↔debelo crevo
bubreg↔mokraćna bešika |
* Uz slezinu se posmatra i pankreas (npr., tada
je slučaj pankreas↔jetra); uz bubreg - jajnici,
testisi i
prostata; uz mokraćnu bešiku -
materica i jajovodi.
Što se kostiju i kože tiče, oni su pod uticajem
više organa - stoga, lečenje nekog unutrašnjeg
organa neizostavno dovodi i do promenâ na njima
(npr. lečeći pluća, leči se koža ili lečeći
bubrege lečimo i kosti... isto tako, velika
povreda kože kod npr. opekotine, neizostavno
dovodi do disfunkcije bubregâ, i psihološki
stres ima isti uticaj, i tako dalje).
Pojačan rad jednog organa dovodi do smanjene
funkcije drugog. Ove metaboličke
neuravnoteženosti vrlo jasno se tretiraju
energetskom medicinom. Kod upotrebe lekovitog
bilja, kao oblika energije za tretman, bitno je
obratiti pažnju na sve one činioce koji vode ka
dobijanju što kvalitetnijeg proizvoda (zrelost
bilja, vreme i mesto branja, sušenje,
skladištenje, način obrade bilja u neki
preparat...).
Sve tri grupe interaktivnih odnosa organa
podjednako su važne. Najbolje ih je posmatrati
tako da se uvek ima na umu da oboljevanje jednog
organa zakonomerno povlači lančanu reakciju
drugog/drugih. Za dublje proučavanje svakako je
uputno koristiti literaturu iz oblasti
embriologije, histologije, anatomije i
fiziologije ljudi/sisara i koncepte energetskog
ustrojstva organizma (čakre, meridijani)... tada
se jasnije dobija uvid u večnu tačnost tvrdnje:
život i zdravlje najveće su bogatstvo.
Prikazani odnosi služe za jasnije sagledavanje
odnosa organa u organizmu, za preduzimanje
određenih mera bez prevelikog lutanja (brže se
reaguje kod početnih simptoma, lakše se koriste
recepture čajnih mešavina...) ali, ni u kom
slučaju, ne mogu zameniti dijagnostiku i tretman
iskusnog lekara klasične ili tradicionalne
medicine (sve je češći slučaj da su u jednoj
osobi sjedinjene obe discipline, što je
dobro!!!).
Ovde je cilj da osoba sâma sebi pomogne da ne
dođe do pojave spleta hroničnih oboljenja jer je
uvek moguće povoljno reagovati u početku
bolesti.
U Loznici, Serbia, 23. februara 2007.
|