|
Divlji kesten – balkanski lepotan
U evropskoj tradiciji pejzažne arhitekture
divlji kesten je omiljen. U parku se za njega
obavezno mora naći odgovarajuće mesto. Pored
dekorativne uloge dobro je poznata njegova
lekovita moć...
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L. –
Hippocastanaceae) je krupno drvo brzog
rasta. U prvoj godini naraste oko pola metra a u
punom uzrastu od 25-30 m sa prečnikom stabla do
2 metra. Cvet je u vidu kupaste cvasti duge do
30 cm; listovi su naspramni, prstasto složeni sa
4-9 listića na dršci dugoj 20 cm.
Karakterističan je plod u vidu bodljikave,
zelene čaure koja u sebi nosi 1-2 semena sjajne,
kestenjaste boje. Odraslo stablo daje oko 100 kg
semena u sezoni sazrevanja (septembar-oktobar).
Pupoljci su krupni, sjajni i lepljivi.
Autohtono raste na jugu Balkana (Bugarska,
Makedonija, Grčka i Albanija) a naučnici ga
nazivaju „balkanski lepotan”.
Lekovita svojstva su priznata i u oficinalnoj
medicini. Po gradovima seme narod prikuplja u
parkovima i vrlo raznovrsno koristi. Pored
oljuštenog semena koristi se i kora a list i
cvet nešto ređe, mahom zbog visine drveta
(račvanje grana na stablu počinje na visini od
2-3 metra). Ukoliko se želi očuvati svežina
semena treba ga zajedno sa bodljikavom ljuskom
uskladištiti u hladnijoj prostoriji i prekriti
slamom. Opalo seme brzo počinje da truli na tlu.
Kora se skida sa stabla i debljih grana u jesen
ili rano u proleće i suši na suncu ili u
sušarama. List i cvet se beru tokom maja meseca.
Stabla divljeg kestena stvaraju vrlo povoljne
mikroklimatske uslove (zaštita od zračenja,
prašine, vetra...). U Loznici, npr., divlji
kesten možete pronaći na iole većoj zelenoj
površini jer su parkovi formirani po priznatim
normama pejzažne arhitekture. Može se reći da
narod koji poštuje ovo drvo ima visok stepen
civilizacijskog razvoja!!!
Oljušteno seme je gorkog ukusa i sadrži 40-60%
skroba; 5-8% saponina; 5-8% ulja; 6-7%
belančevina te tanine, flavonske i kumarinske
derivate kao i vitamine B1, C i K.
Najvažniji sastojak je triterpenski saponin
escin (3-6%) kome se pripisuje lekovito svojstvo
u terapiji slabosti venskih zalistaka i kapilara
donjih ekstremiteta koje učvršćuje i deluje
diuretično. U apoteci se može kupiti gel sa
ekstraktom za lečenje proširenih vena.
Ekstrakcija je složena a za kućnu upotrebu se
može preporučiti kratkotrajno kuvanje pet
smrvljenih jezgri u jednom litru vode dok ne
počne da peni (oko pet minuta). Dobijenom
tečnošću se mažu promenjene vene koje se povlače
u dubinu tkiva a naslage na zidu krvnog suda
bivaju otopljene (čvorići na venama) te se ne
treba pribojavati otkidanja tromba i njegovo
kruženje u krvnom sistemu. Ova konstatacija je
proverena od strane naučnika. Na ovaj način je
moguće izbeći hiruršku intervenciju (kontrola
lekara je, svakako, poželjna).
Kuvano jezgro se može koristiti za pranje fine,
vunene, odeće i negu kose i kože poglavine (koža
postaje zdrava a kosa dobija lep sjaj i mekoću);
recept je sličan prethodnom.
Serbi tradicionalno skupljaju seme divljeg
kestena i, pošto šilom naprave tri rupe u
žilavoj ljusci, lepo ga rasporede po policama
ormana među vunenu odeću da ekološki spreče
nastanjivanje moljaca.
Kora je taninska droga sa adstringentnim
dejstvom i koristi se kod lečenja kožnih bolesti
a zbog gorčine je dobra protiv pojave groznice u
hladnijim i vlažnijim periodima godine.
Spravljanje preparata (ekstrakta, čaja) je
uobičajeno. I list se može koristiti u ovu svrhu
kao i ljuska posle ljuštenja semena (2% tanina).
Interesantno je dejstvo uljnog preparata cveta
divljeg kestena za sanaciju opekotina od
sunčanja, protiv pega na licu a, preko kože, i
protiv proliva i za jačanje organizma. Ulje se
spravlja tako što se 100 grama sitno iseckanog
cveta kestena i pedesetak grama cveta kamilice
potopi u jedan litar biljnog ulja i uz blago
vrenje vode u vodenom kupatilu ekstrahuje 3 sata
(oko 70şC ali je bolje ne prelaziti 60°C). Posle
ceđenja kroz gazu ulje se razliva u čiste bočice
od tamnog stakla i čuva na tamnom, prohladnom
mestu. U ovom slučaju se može očuvati lekovitost
azulena iz kamilice.
Kod uljnih ekstrakcija ovog tipa koristim npr.
cvet ili list biljke u poluosušenom stanju
(sušenje u senci traje oko 1 dan) zbog
isparavanja viška vode koja je balast (u
protivnom, staklena posuda u vodenom kupatilu
mora biti otvorena te se sa isparenom vodom
badava gube i lekoviti principi biljke).
Pitomi kesten
Pozna jesen donosi lepotu pečenog kestena
uličnih prodavaca.
Postoji li dete koje se nije obradovalo njegovoj
lepoti!!!
Manje je poznata prehrambena i lekovita moć...
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) se,
uobičajeno, posmatra kao sastojina šumskih,
listopadnih, populacija drveta. On raste tamo
gde druge, voćne, vrste teško uspevaju.
Kesten je samotnjak.
Prateće populacije drveta, indikatori mogućnosti
gajenja, su bukva, hrast i breza. Dobro je
zapaziti da kesten ne podnosi tla bogata
kalcijumom za razliku od voćnih vrsta kojima,
čak, treba dodavati kalcijum karbonat za
popravku svojstava tla. Od strane šumarskih
stručnjaka primećeno je opadanje broja
lokaliteta sa samorasnim kestenom na jugu i
jugozapadu Serbije.
Manje je poznata njegova prehrambena i lekovita
moć
Hranljiva vrednost ploda kestena
(maron) zasniva se na hemijskim pokazateljima
(na bazi suve materije): skrob - preko 60%,
šećer - do 17%, belančevine - 6,0-10,0%.
Plod se upotrebljava kao pečen i kuvan ili kao
dodatak(pire) u poslastičarskim proizvodima. U
kombinaciji sa jabukom ili južnim voćem ne bi
trebao da predstavlja teškoću pri varenju kod
osoba sa gastričnim tegobama. Osušen i mleven
plod može poslužiti kao dodatak pšeničnom brašnu
tokom pripreme hleba ili pržen kao zamena za
kafu. U Sredozemlju se list koristi kao ukusna
salata (bogato je zastupljen sadržaj vitamina B,
C i K).
Zbog ekonomskih razloga (skupa priprema i radna
snaga) pitomi kesten se sve manje koristi za
ishranu, npr. svinja, kunića i živine. Ukoliko
postoji tržište, dobar je recept za mešanje
brašna kestena i mleka u ishrani teladi tokom
brzog tova za dobijanje najkvalitetnijeg mesa
goveda (baby beef). Ovi zaključci mogu poslužiti
malim, porodičnim gazdinstvima za proizvodnju
mesa za poznate kupce (mahom restorane i u
seoskom turizmu).
Lekovita vrednost cveta, lista, kore
čak i spoljne obloge ploda(ježica) kestena više
je poznata u narodnoj nego oficinalnoj medicini.
Ovo je vrlo poznato u Bosanskoj Krajini.
Retko se na tržištu može pronaći med proizveden
od cvetnog nektara, tamnožute boje, vrlo sladak
i pomalo oporog ukusa. Cvet je vrlo dobra paša
za pčele početkom leta kada više nema toliko
drugog, medonosnog bilja.
Zbog sadržaja tanina list (kao i kora i
ježica) služi za spravljanje adstringentnih
farmakoloških preparata (materije koje imaju
„stežuće” svojstvo). Vitamin K povoljno deluje
na fiziološke pokazatelje koagulacije krvi
(interesantno je da narod koristi list u
prevenciji i sanaciji izvesnih promena na
jetri). List se u mešavini (pola-pola) sa
majčinom dušicom (Thymus serpyllum) u
vidu čaja koristi kao sredstvo za lakše
iskašljavanje i olakšavanje disajnih tegoba
(raspon primene je vrlo širok: od blagih upala
sluzokože ždrela pa do stišavanja napada tzv.
velikog kašlja). Za preporuku je korišćenje čaja
lista u slučaju stomačnih oboljenja.
Slike:
autor
(scan, 2003.)
U
Loznici,
Serbia,
17.
maja
2007.
|