SLOBODNA ENERGIJA - Revolucija 21. veka
NIKOLA TESLA - OTAC SLOBODNE ENERGIJE
Još pre nego što nestanu mnoge generacije, naše će
strojeve pokretati sila koja je dostupna na svakom mestu u
univerzumu! U celom svemiru postoji energija!
Nikola Tesla
Dr. Nikola Tesla nekada se ubrajao u najpoznatije ljude na
planeti. Danas je nestao iz naših naučnih udžbenika i
školskih knjiga. Šta je to otkrio, zbog čega je pao u
nemilost...
Nexus Magazine
Krajem 19. veka niko od elite New Yorka nije bio toliko
proslavljan kao pronalazač Nikola Tesla. Tesla, Srbin,
koji je imigrirao u Sjedinjene američke države, goste je
često primao u svojoj laboratoriji gde su njegovi
prijatelji kao što je to bio Samuel Clemens, bolje poznat
kao Mark Twain, pozirali za prve fotografije koje su bile
osvetljene sa elektronkama sa plinskim izbijanjem. Oni su
sa razjapljenim ustima od čuđenja stajali u sredini
prostorije gde su iz Teslinih specijalnih visoko
frekventnih transformatora prštale duge iskre. Ponekada je
njihov domaćin stajao na kiši od iskrica visokofrekventne
struje, dok je u njegovoj ruci svetlela staklena cev, a da
pri tome nije bila spojena nikakvim žicama. Teslina
kreativnost i intelekt privlačili su druge zvezde kulturne
scene kako u hotelskim dnevnim sobama tako i u privatnim
salonima, a među njima su bili pisac Rudyard Kipling,
arhitekta Stanford White, pijanista Ignace Paderevski i
pisac John Muir. Tesla je bio čovek protivrečnosti,
trezven i distanciran, ali i šarmantan. Iako je bio
samotnjak, znao je privući ljude oko sebe. Vitak i visok,
uvek savršeno obučen, svojim aristokratskim držanjem i
svojom elegancijom izazivao je pažnju. Njegovo
najuočljivije obeležje bila je njegova magnetska privlačna
snaga, kombinacija dobrog izgleda tamnog tipa, intezivnih
plavih očiju i tajanstvene aure. Činilo se da će svet
padati tik ispred njega.
Kada je Nikola Tesla preminuo 1943. godine u dobu od
osamdeset i šest godina, njegovi izumi i teorije bili su
većinom zaboravljeni i posmatrani sa nepoverenjem. Njegov
plan da snabde svet sa slobodnom energijom, stavljen je ad
acta. Mnogi su od kasnijih istraživača na području
energije koji su se divili Tesli, naišli na iste probleme
kao što je finansijska oskudica i dominantna opozicija
koja je dovela do njegove propasti.
TESLIN SUKOB SA EDISONOM
Thomas Edison je sreo Teslu prvi put 1884. godine. Edison
je tada već bio imućan, moćan čovek, a Tesla se tek uselio
u SAD, sa nešto više od dvadeset dolara i jednim pismom
preporuke u džepu od jednog njegovog nadređenog u fabrici
Continental Edison u Parizu, gde je Tesla bio zaposlen
nekoliko godina pre. Charles Batchelor je napisao Edisonu:
"Poznajem dva velika čoveka, a Vi ste jedan od njih, drugi
je ovaj mladić". Edison je Teslu zaposlio kao asistenta.
Ovaj se u početku divio tome šta je Edison postigao na
temelju pokušaja i grešaka i samo sa osnovnom školom.
Obrnuto, Tesla je pridobio nevoljno poštovanje Edisona,
tako što je radio osamnaest sati dnevno i sedam dana
nedeljno i rešavao tehničke probleme. Ali, Edison je vrlo
skoro izgubio svog marljivog asistenta. Tesla je opisao
kako je mogao poboljšati učinak Edisonovog generatora, a
Edison je odgovorio: "Evo vam pedeset hiljada dolara ako
to uspete". Ali. kada je to Tesli nakon nekoliko meseci
rada pošlo za rukom i kada je zamolio za novac, šokiralo
ga je Edisonova izjava: "Tesla, vi ne shvatate američki
humor". Budući da Edison nije platio, Tesla ga je
napustio. Tri godine kasnije, nakon što je neko vreme
radio kao građevinski radnik na jednoj njujorškoj ulici da
bi zaradio za preživljavanje, Teslin život je krenuo na
bolje. Dobio je priliku da razvije svoj sistem naizmenične
struje za koji je izradio motor, generator i transformator
i dao ih na patentiranje. Industrijalac i pronalazač
George Westinghouse iz Pittsburgha, kupio je sve Tesline
patente za svoj sistem i potpisao ugovor kojim se obavezao
da će Tesli isplatiti gotovinski iznos i deonice plus
naknade za tri licence od po 2,50 dolara po proizvedenoj
konjskoj snazi.
Edison se borio protiv razvoja naizmenične struje. Njegove
su svetiljke radile na jednosmernu struju. Pri tome su
elektroni tekli samo u jednom smeru. Jednosmerna struja se
u vodovima može slati na udaljenost od samo nekoliko
kilometara. Za razliku od toga, Teslina naizmenična
struja, koja treperi u stalnom ritmu tamo-amo, može se
prenositi na stotine kilometara sa žicama, visokonaponskim
vodovima. Kod primaoca, transformatori smanjuju napon za
krajnjeg korisnika. Edison nije želeo ni da čuje za
prednosti naizmenične struje. On je uložio mnogo novca u
sistem jednosmerne struje i smatrao je naizmeničnu struju
pretnjom svom poslu. On je u svoju strategiju tokom tog
strujnog rata uključio javno ubijanje pasa putem strujnog
udara i objavu zastrašujućih pamfleta, sve u naporu da
prikaže naizmeničnu struju kao smrtonosnu opasnost. Ali,
uprkos Edisonovim napadima, pobedu su odneli Tesla i
Westinghouse. Westinghouse je za osvetljenje svetske
izložbe u Chicagu 1893. godine instalirao sistem
naizmenične struje. Tesla je bio zvezda izložbe. U belom
fraku sa belom kravatom i cipelama sa izolacionim đonovima
od plute, stajao je na pozornici sa jednim od svojih
Tesla-kalema, uređajem koji proizvodi jaku struju.
Električne iskre su prštale i svetlucale i činile da
sijalice u Teslinim rukama zasvetle. Masu je oduševio
takav spektakl, a uspeh izložbe doveo je do izgradnje
projekta hidroelektrane na slapovima Nijagare. Na kraju je
Teslina strujna mreža na celom kontinentu dostavljala
ogromne količine električne struje. Budući da je ugovor sa
Westinghousom Tesli osigurao 2,50 dolara po konjskoj
snazi, Tesla je ustvari celog života trebao dobijati
veliki prihod. Ali, George Westinghouse našao se u
finansijskim poteškoćama, budući da su konkurenti
pokušavali da ga istisnu iz posla sa strujom. Tesla je
pamtio da je Westinghouse verovao u njega kada niko drugi
nije. I iako Tesla zasigurno nije imao ništa protiv
posedovanja novca, bilo mu je važnije da firma
Westinghouse preživi. Zbog toga je pocepao ugovor,
prihvatio otpremninu i odrekao se na milione očekivanih
dolara koji su mu bili osigurani u sporazumu o konjskim
snagama.
POHLEPA ZA PROFITOM - GLAVNI RAZLOG SUZBIJANjA SLOBODNE
ENERGIJE
Dok je Tesla pocepao ugovor da bi pomogao prijatelju,
drugi su u njegovo doba samo jurili za zgrtanjem što je
više moguće novca. Magnati su znali da steknu svoja
bogatstva sa preduzećima za snabdevanje strujom. Ti su
ljudi celu zemaljsku kuglu snabdeli sa električnim
stubovima, transformatorima i vodovima. Preduzeća za
proizvodnju električne energije na kraju su zakrčila reke
i podsticala ljude na "bolji život sa električnom
energijom". Tesla je opet želeo izgraditi energetski
sistem koji je bez ikakvog troška trebao prenositi struju
po celom svetu. Njegov predloženi sistem nije bio sistem
"slobodne energije" u današnjem smislu energije iz
neiscrpnog izvora, nego u tom smislu da je trebalo
besplatno prenositi struju do korisnika. Za razliku od
strujnog rata, ovo je bio rat koji Tesla nije mogao
dobiti.
TESLINI PLANOVI ZA SLOBODNU ENERGIJU
Energija za svakog ko u zemlju ubode određeni prijemnik?
Da, Teslin plan je bio da bežično prenosi kako vesti tako
i energiju. Ovaj prvi slučaj poznajemo danas kao radio.
Taj plan je bio dovoljno radikalan da navede Wall Steet da
mu na kraju zatvori vrata pred nosom. U to doba su
monopolisti za struju gotovo plivali u novcu, niko nije
želeo probuditi vetar promene. Finansijski magnati poput
bankara J. Pierponta Morgana već su pokupovali rudnike
bakra. Nije bilo potrebno mnogo internih informacija da bi
se došlo do zaključka da će strujni vodovi jednog dana
prekriti najveći deo zemlje sa mrežama od bakarnih
kablova. Kao da se oglušio na planove monopolista, Tesla
je nastavio da podstiče zapanjujuće novu ideju, prenos
besplatne struje po celom svetu. 1893. godine, iste godine
kada je zaslepeo društvo sa osvetljenjem svetske izložbe,
Tesla je na uglednom Franklin institutu iz Filadelfije
govorio o zemljinoj rezonanci. Zemljina rezonanca je bio
deo njegove vizije o bežičnom prenosu struje. Pri tome se
radilo o tome da se električni impulsi odašilju sa
prikladnom frekvencijom, odnosno, brzinom vibriranja kroz
zemlju da bi se proizveli energetski talasi, isto kao što
i žica klavira počne vibrirati kada se na nekom drugom
instrumentu u istom prostoru proizvede taj ton na koji je
žica podešena. Neki istraživači Tesle, osim toga veruju da
je on mogao da navede zrak između gornje atmosfere i
zemlje da stupi u rezonanciju kao što to čini zrak u
zvučnom telu violine. I to bi odaslalo talase energije.
Tada bi tu energiju trebalo uhvatiti sa antenom. Takva
rezonancija značila bi ispunjenje Teslinih snova koje je
izrazio tokom svog predavanja 1897. godine, u kojem je
govorio o prenosu struje od mesta do mesta bez ikakve
upotrebe žica. On je u svojoj viziji video kako se
približava dan kada će takav sistem ubrzati prenos vesti,
kontrolisati vreme i prenositi bezgraničnu energiju.
Običnog čoveka bi njegova slava i niz povezanih predavanja
na međunarodnom planu odbili da uopšte i razmišlja o
takvim stvarima, ali Tesla nije bio običan. Njegove ideje
i izumi bili su njegova strast, a sledećih nekoliko godina
on je zatražio i dobio patente za sistem za naizgled
utopijski bežični prenos energije i vesti, i po opasnost
da time njegovi sopstveni predhodni izumi postanu suvišni.
TESTIRANjE BEŽIČNE ENERGIJE
1899. Tesla se povukao u planine Colorado Springsa da bi
testirao svoje nove ideje. Na visokom pašnjaku izgradio je
laboratoriju sa visokim naponom. To je bila jednostavna
zgrada koja je bila izgrađena oko najvećeg Teslinog kalema
na svetu i sa koje je gore štrčao neobičan jarbol. Dole, u
podnožju Pikes Peaka radio je na svom novom cilju, da
pošalje eletromagnetne vibracije kroz zemlju.
Ne zna se tačno šta je u stvari Tesla postigao tokom svog
boravka u planinama. Povremeno je pravio šture beleške,
ali je ipak hrpu informacija o principima funkcionisanja
takvog uređaja sačuvao isključivo u svojoj glavi. Njegovi
nacrti se danas moraju prevesti u savremene
elektrotehničke pojmove. Ali, legende o Tesli izviru iz
činjenica iz njegovih eksperimenata u Colorado Springsu.
Poput Boga nad munjama on je svoj snažan kalem promera 16
metara namestio tako da postigne pražnjenje od dvanaest
miliona volti i izbaci preko trideset metara duge munje iz
bakrene kugle na vrhu njegovog jarbola. Lokalno
stanovništvo držalo se na udaljenosti budući da su se
proširile glasine da poznati pronalazač može stvoriti
munje koje jednim udracem mogu ubiti stotinu ljudi. Tokom
eksperimenta grmljavina električnog pražnjenja mogla se
čuti na udaljenosti od barem 25 kilometara.
Zadovoljan što sada zna dovoljno da svoju viziju bežičnog
prenosa pretvori u delo, Tesla se u januaru 1900. godine
vratio u New York. Angažovao je jednog arhitektu koji mu
je napravio nacrt drvenog tornja visokog 47 metara iznad
zgrade izrađene od cigala na Long Islandu. Sa bakarnom
elektrodom u obliku pečurke na svom vrhu toranj je trebao
služiti kao džinovski odašiljač. Tesla je taj projekat
nazvao Wardenclyffe i zamislio je stanicu koja je trebala
da šalje energiju i vesti preko više kanala na svim radio
talasnim dužinama. 1902. godine toranj i kvadratna zgrada
sa bočnom dužinom od trideset metara, u koju su se trebali
smestiti mašinska soba i laboratorija, bili su gotovo
privedeni kraju. Ali, Wardenclyffe nikada nije bio potpuno
dovršen.
GOSPODAR NAD MUNjAMA JE PORAŽEN
Teslina vizija o bežičnom prenosu vesti toliko je uverila
finansijske magnate poput Morgana da su finansirali
njegovo istraživanje, ali nisu uvideli da je njegova
namera ustvari bila da struju ljudima svuda poklanja
besplatno. Taj deo svojih predloga Tesla je izostavio kada
je 1900. razgovarao sa Morganom, svojim glavnim
finansijerom, o finansiranju Wardenclyffea. Umesto toga
spomenuo je mogućnosti, kojima će se Morgan sigurno
otvoriti, naime, monopolističkog kontrolisanja svih
radijskih stanica. Ali, Morgan je Tesli na raspolaganje
dao ograničena sredstva. Tri godine kasnije, tokom
očajničkog traženja više novca pronalazač je bankaru
otkrio svoje prave namere. Verovatno nikada nećemo saznati
kako je Morgan reagovao na te novosti. U svakom slučaju,
taj finansijski magnat je investirao u industrijske grane
koje su bile povezane sa proizvodnjom energije i sigurno
nije bio poznat po svojoj darežljivosti. On je ostavio
Teslu da propadne. Posao je napredovao samo sporadično,
dok je Tesla očajnički pokušavao da pronađe druge
finansijere kao i da razvije komercijalne proizvode sa
kojima bi mogao da plati svoje račune. Građevinski radovi
su na kraju prekinuti 1906. godine, a jedanaest godina
kasnije, nakon što je Tesla izgubio svoju hipoteku na
Wardenclyffe, taj je toranj srušen radi njegove vrednosti
kao otpada.
PRAVI GENERATOR SLOBODNE ENERGIJE
Postoje nagoveštaji da je Tesla bio zainteresovan i za
slobodnu energiju u savremenom smislu reči; za energiju iz
bezgraničnog izvora koja se pretvara u koristan oblik. U
junu 1902. godine u New Yorku objavljen je članak o čoveku
sa Kanarskih ostrva po imenu Clemente Figueras koji je
tvrdio da je izumeo električni generator kojem nije
potrebna primarna snaga, to jest, nije mu bio potreban
spoljašnji izvor energije. Jednog dana, nakon što je taj
članak već bio objavljen, Tesla je napisao svom prijatelju
Robertu Johnsonu, uredniku Century Magazina, da je on sam
već izumeo takav uređaj. A 1934. godine Tesla je citiran u
Timesu rečima: "Nadam se da ću živeti toliko dugo dok ne
budem u stanju da nasred ove prostorije stavim neki stroj
i stavim ga u pogon sa energijom iz medija u pokretu oko
nas."
Na koje je od njegovih izuma Tesla mislio? Oliver
Nichelson, naučnik i istoričar iz Utaha bavio se detaljno
tim pitanjem. On kaže da je uređaj koji se naizgled uklapa
u Tesline opise, aparat za korišćenje energije zračenja za
koji je 1901. izdat patent. Nichelsonova istraživanja
ukazuju na to da je Tesla u to doba verovatno već radio na
svom generatoru "slobodne energije" pre nego što je
razradio veći članak za izdanje časopisa Century iz juna
1900, a u kojem se opisuje bežični prenos energije. On
piše da uređaj kojim se energija uzima direktno od Sunca
nije delotvoran i stoga nije najbolje rešenje. Neki
istraživači su to protumačili na taj način da je Tesla iz
svog iskustva sa Wardenclyffeom shvatio da bi slobodno
tržište uvek bilo zatvoreno za uređaj na "slobodnu
energiju" kao što je njegov aparat na energiju zračenja i
da bi magnati finansirali samo onaj bežični sistem koji
obećava i profit. Ali, članak u Centuryu koncentriše se
ipak na uređaj koji ne bi bio samo u stanju da sam sebe
održava u pogonu, nego bi crpeo energiju iz vazduha u
okolini da bi osvetljavao gradove. Kao "najverovatnijeg
kandidata" za crpljenje energije iz kosmosa Nichelsen je
identifikovao Teslin neobičan kalem za elektromagnete za
koje je Tesli 1894. godine izdat patent broj 512.340.
Nichelson je objasnio da bi oblik kalema omogućio tom
sistemu stvaranje ogromnih količina energije dok bi samo
mali deo te energije bio potreban za održavanje njegovog
sopstvenog funkcionisanja. On je to uporedio sa
automobilom sa vrlo velikim rezervoarom koji troši samo
dve litre na stotinu kilometara.
TESLIN PAD I USPON
Kada je Nikola Tesla preminuo, njegova velika dostignuća
iz poslednjih deset godina 19. veka, najvećim delom su
bila zaboravljena, a ljudi su se uglavnom prisećali
njegove privatne ekscentričnosti, kao što je bio njegov
ekstremni strah od bakterija ili njegova sklonost da
podari neobičnu privrženost pitomoj golubici i da u njenim
očima posmatra odraz života punog skrivenih mističnih
čežnji.
Da li su Teslin progon iz istorijskih knjiga inscenirali
oni koji su se osetili ugroženim njegovim snovima o
slobodnoj energiji? Neki veruju da je to tako. Studenti
dobijaju utisak da je on izumeo Teslin-kalem, da je jedna
merna jedinica nazvana po njemu, i to je sve. Široj
javnosti Teslino ime nije poznato.
Ako su moćnici stvarno pokušavali u javnosti da izbrišu
sećanje na Teslinu genijalnost, tada ta strategija nije
uspela u potpunosti. Danas gotovo svaka veća knjižara u
svojoj ponudi ima Teslinu biografiju. A od kraja
šezdesetih godina obnovljeno je zanimanje pronalazača za
Teslu. Tehničke informacije o njegovim teorijama i izumima
distribuiraju se preko faksa ili kompjuterskih načina
prenošenja informacija, a mnogi današnji istraživači
smatraju Teslu ocem modernog Pokreta nove energije. I oni
sada osećaju poteškoće koje je on morao trpeti gledajući
nadmoćnog protivnika.
TESLA OSTAVLjEN NA CEDILU
Smatram da se saga o Teslinim vrtoglavim finansijskim
problemima vrti oko njegovog spomenika za prenos slobodno
dostupne energije, oko Wardenclyffea. Margaret Cheney u
svojoj klasičnoj biografiji: Nikola Tesla - pronalazač,
čarobnjak, prorok; piše o raznovrsnim razlozima koji su
doprineli da Teslu napusti sreća. Ona kaže da je Tesla pre
svoje propasti ispričao svom saradniku da mu je J.P.Morgan
jednom dao nepotpisan blanko ček i rekao mu da sam unese
sumu koja mu je potrebna. Nakon Tesline propasti taj
bankar navodno nije odgovorio ni na jedno Teslino pismo, a
i drugi finansijeri na Wall Streetu su mu okrenuli leđa do
kraja njegovog života. Možda su ga smatrali opasnim
sanjarom? Jedan od komentara koje je dao Tesla u jednom
pismu, kojim je molio finansijsku pomoć od jednog svog
saradnika, glasio je: "Moji su me neprijatelji vrlo
uspešno prikazali kao pesnika i vizionara". Drugi autori
davali su različita objašnjenja za Teslinu propast.
Istoričar Stephen S. Hall pretpostavlja da je Teslin pad
mogao biti protivudar iz akademske zajednice. Tesla nije
prihvatio njihovu igru, nije pokazivao interes da bilo
kakav članak dostavi nekoj akademskoj publikaciji. Hall
takođe smatra da su Teslin talenat kojim je okupljao ljude
oko sebe, njegove javne priredbe kao i svetska izložba
1893. godine, možda probudili zavist njegovih kolega. Dva
druga istoričara nove generacije, Oliver Nichelson i
Christopher Bird, smatraju da je Tesla svojim
savremenicima predstavljao zagonetku: "Njegove predstave
bile su toliko napredne da nauka i industrija njegovog
vremena nisu bile u stanju da shvate njihovu bit i
dimenzije.
TESLINI POSREDNICI PROTIV SMITHSONIAN INSTITUTA
Dok neki od današnjih Teslinih pristalica nastavljaju sa
njegovim istraživanjem, drugi se trude da ga buduće
generacije ne zaborave. John Wagner, učitelj iz Dextera,
Michigan, zauzima se da se istorija ne seća samo Tesline
smetenosti, koja je sve jasnije izlazila na svetlost dana
što je naučnik bivao stariji. Sve do njegove penzije 1993.
godine, Wagner je 10 godina predavao o tome šta je Tesla
sve postigao na svom vrhuncu, umesto da se koncentrisao na
poslednje dane tog čoveka. Wagner je želeo da njegovi
razredi u trećoj godini školovanja saznaju o celovitoj
istoriji, uključujući i činjenicu, da Smithsonian
Institute, nacionalni muzej SAD-a u Washingtonu, nije
pokazao stalnu izložbu o Tesli.
Njegovi učenici su dvostruku nepravdu videli ne samo u
tome što u Smithsonian Institutu nije bilo izložbe o
Tesli, nego i u tome što je u okviru velike trajne izložbe
o Thomasu Edisonu bio prikazan višefazni generator, koji
je ustvari bio jedan od Teslinih izuma. Na njemu se nalazi
Teslin patentni broj, ali javnost stiče utisak da je
njegov začetnik Edison. Pobuna dece dovela je do kampanje
"Dignite Smithsonian u vazduh" - reci "Bust the
Smithsonian" stajale su na majicama koje su prodavali
Wagnerovi učenici. Ali, kada su ponudili da će donirati
Smithsonian institutu jedno Teslino poprsje, Barnex S.
Finn, upravnik elektro-dela u muzeju, odbio je da prihvati
takav poklon rekavši: "Ne možemo ga upotrebiti". 1979.
godine Finn i njegov štab napisali su knjižicu pod
naslovom: "Edison - Lighting a revolution". Jedno
poglavlje koje obuhvata sedamnaest stranica sa naslovom
"Početak elektro doba" kaže da će navesti sve osobe koje
su bile važne za početak, pa čak i tehničare koji su
radili kod Edisona, ali u njemu nema ni reči o Tesli.
Wagnerovi učenici su dobili neočekivanog saveznika u rock
bandu Tesla, čiji članovi su se mogli videti na MTV-u kako
mašu naokolo listovima Teslinih potvrda o patentima.
Učitelj je tom sastavu poslao pismo u kome je objasnio
cilj učenika. 1989. godine to pismo je navelo
kalifornijski rock sastav da svrati u Michigan, a dvadeset
i osam uzbuđenih devojaka i mladića zguralo se, radi
ekskurzije do Univerziteta Michigan u Ann Arboru, u
autobus tog banda kojim su putovali na turnejama. U
univerzitetskoj biblioteci za inženjerstvo i nauku deca su
muzičarima pokazala porsje Nikole Tesle kao ponosnog
mladića, koje je izrađeno zahvaljujući novcu koji je taj
razred skupio prethodne godine. Band se složio da bi se to
umetničko delo trebalo izliti u bronzi i ponudio je pomoć
deci u njihovim nastojanjima da taj kip postave u
Smithsonian Institutu.
Ali, muzej je i nadalje odbijao njihovo nastojanje, a još
uvek se Tesli i njegovim dostignućima u Smithsonian
Institutu ne odaje gotovo nikakavo priznanje.
EDISON JE TAJ KOJI SE SLAVI, A NE TESLA
Je li u određenom trenutku ovog stoleća donesena odluka da
se Tesla ne samo finansijski bojkotuje, nego i ukloni iz
istorijskih spisa Sjedinjenih američkih država, a Edison
proglasi zvaničnim ocem doba električne energije? Ne bih
želeo oštetiti Edisona, koji je bio izuzetno produktivan i
postigao veličanstvene stvari za doba električne energije,
oduzimajući mu ugled koji mu pripada. Ali, ipak, smatram
da ogromna razlika u tretiranju Edisona i Tesle pokazuje
samo jedan deo veće slike koja se sastoji u tome da jedna
grupa iz svog koristoljublja pokušava manipulisati javnim
mnjenjem. Edisona je svet nakon njega podigao na presto
nakon velikih akcija na području odnosa sa javnošću. 1929.
godine više od pedeset članova vojne i industrijske elite,
među kojima je bio i John D. Rockefeller ml., Julius
RosenWald, Henry Ford, Harvey S. Firestone, Herbert Hoover
i general John H. Pershing, osnovalo je odbor za proslavu
stogodišnjice svetlosti da bi proslavili ono što je tada
nazvano "izraz zahvalnosti Thomasu Alvi Edisonu od celog
sveta, povodom 50. godišnjice izuma njegove sijalice". Kao
deo te proslave omiljeni pisac tekstova pesama George M.
Cohan napisao je pesmu Thomas A. Edisonu. Čarobnjak sa
stihovima poput ovih: "O, recite, možete gledati sa
svetlom koje je on dao vama i meni. Kakav je to samo
veliki čovek, kakav veliki stari čarobnjak". Odbor je
pismo sa Cohanovom pesmom poslao načelnicima opština i
učiteljima, a u njemu je stajalo da je ta pesma "posveta
najvećem živom Amerikancu, a toj posveti doprinećete ako
je budete pevali u svakoj pogodnoj prilici".
Osećaji javnosti možda bi pošli drugim smerom da se
građanima reklo da im je Nikola Tesla želeo omogućiti
besplatan pristup električnoj struji. Ali, za razliku od
hvalospeva Edisonu od strane Odbora povodom proslave
stogodišnjice svetla, Teslu nikada nije slavio jedan takav
sloj ljudi. I dok se neka referentna dela koncentrišu na
njegovo delo, druga više poklanjaju pažnju njegovim
osobenostima. Na primer, biografska enciklopedia Isaaca
Assimova "Biografic Encyclopedia of Science Tehnology"
obuhvata 25 godina njegovog zivota sa rečenicom:"Poslednja
četvrtina njegovog (Teslinog) života degenerisana je
njegovom ekscentričnošću". (Na to je jedan današnji
pronalazač rekao: "Svi bismo trebali biti tako žestoki").
Mislim da Edison nije bio jedini pronalazač koji je
prikazan velikim na Teslin račun. Zbog čega, na primer,
udžbenici zanemaruju odluku Višeg suda Sjedinjenih
američkih država protiv Gugliema Marconia u Teslinu
korist? 1901. godine kada je Marconi preko Atlanskog
okeana poslao svoj poznati radio signal, Tesla je rekao:
"Samo neka nastavi. On koristi sedamnaest mojih patenata".
Viši sud je 1943. godine nakon Tesline smrti ispravio
grešku, na taj način što je to objasnio time da je Tesla
bio jedan od tri pronalazača na prelazu stoleća koji je
pre Marconija patentirao rasklopne krugove prijema, ali, u
udžbenicima i drugim istorijskim prikazima Marconi se i
nadalje prikazuje kao otac radija. Kratka publikacije
Smithsonian Instituta "Book of Inventions" (Knjiga izuma),
sadrži poglavlje o radiju. Uprkos odluci Višeg suda
Teslinom se delu ne odaje priznanje.
PONOVNO OTKRIĆE TESLE
Legenda o Nikoli Tesli živi i dalje, iako je previđen u
udžbenicima. Stotinu godina nakon njegovog doba slave,
nastaje mnogo knjiga o novoj energiji različitih gledišta
njegovih istraživanja, a sve veći broj mladih istraživača
i pronalazača na celom svetu prebire po njegovim patentnim
spisima tražeći važne dokaze.
Tesline pristalice organizovale su se u različite grupe.
Najveća je International Tesla Society sa sedištem u
Colorado Springsu, Colorado, koja prodaje knjige i video
kasete i vodi Tesla muzej. Ta grupa broji više od 7000
članova. Tesla je takođe dao podsticaj nizu novina i
časopisa. Rusi su pokazali veliko zanimanje za Teslin rad.
Ali, to je istraživanje većinom sprovođeno u uslovima
hladnog rata. Zbog toga, o tome postoji samo malo
objavljenih dela. Priča se da je, na primer, vrhunski
fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, Peter Kapitsa, svoje
poslednje godine proveo u intezivnom proučavanju Teslinih
spisa. Prema Margaret Cheney, Kapitsa je želeo napisati
dodatak Teslinom radu o loptastim munjama, o jednom delu
njegovih eksperimenata za bežično prenošenje energije.
Početkom sedamdesetih godina naučnici iz bivšeg Sovjetskog
saveza pohrlili su u Muzej Nikole Tesle u Beogradu, da bi
istraživali Tesline beleške i uređaje. Istraživači nove
energije dr. Andrew Michorovski iz Otave saznao je za
opširna istraživanja Akademije Nauke SSSR-a prilikom svoje
posete muzeju 1975. godine. Direktor muzeja, profesor
Aleksandar Marinčić, pokazao je Michorovskom debelu knjigu
sa malim slovima. "Vidite šta ste pronašli. To je bio samo
privremeni izveštaj", rekao je Marinčić. Michorovski
smatra da bi Sovjeti na osnovu svog istraživanja Tesle
mogli izvoditi eksperimente sa vrlo futurističkim
tehnikama. Ruskom fizičaru dr. A.V.Chernetskiju dogodila
se slučajno ponovo jedna Teslina nezgoda, u kojoj je 1899.
godine pregoreo generator hidrocentrale iz Colorado
Springsa. 1971. godine Chernetskij je zajedno sa svojim
kolegom izveo eksperiment u kome je napravljena velika
loptasta munja iz koje su prskale iskrice. Udar električne
energije koji je pri tome prošao kroz strujne vodove na
Institutu za vazduhoplovstvo u Moskvi, doveo je do
prevelikog napona i razorio strujnu podstanicu. To se
dogodilo u pokušaju da se konstruiše jedan uređaj prema
Teslinom konceptu koji prizvodi više energije nego što
troši.
I danas postoji zanimanje za Teslin koncept bežičnog
prenosa struje. To je tema diskusija na konferencijama o
novoj energiji, a različite grupe poput Institute for New
Energy sa sedištem u Salt Lake Cityu, Utah, nastavljaju sa
istraživanjem.
Drugi se istraživači zanimaju za Teslin rad o rezonanciji
Zemlje. Teslini naslednici sa strahopoštovanjem posmatraju
njegove eksperimente sa jakim elektromagnetskim talasima
koji okružuju Zemlju i pri tome bi se trebali pojačavati.
Vodeći eksperimentator Ron Kovac iz Colorada pronašao je
da je Teslina oprema ustvari mogla da proizvodi vrlo jake
talase za zemljinu rezonanciju, ali kaže da današnji
istraživači tek počinju da shvataju Teslin rad.
Jedan drugi Teslin izum koji su današnji istraživači
nastavili dalje da razvijaju, je njegova turbina bez
lopatica. Turbine koje pokreće struja iz vazduha, vode ili
pare uobičajeni su sastavni delovi konvencionalnih sistema
proizvodnje struje. Ali, Teslina turbina je delotvornija,
jednostavnija i jača. Ona može da dobija dodatnu energiju
iz neiskorišćene toplote uobičajene turbine ili iz drugih
vrsta neiskorišćenih energija, koje se npr. pojavljuju kod
naftnih ili plinskih rafinerija. Istraživač Jeff Hayes
navodi da bi proizvođači automobila mogli koristiti
turbinu bez lopatica kako bi zamenili na hiljade pokretnih
delova u klipnom motoru, čime bi se udvostručio vek
trajanja motora. Jeff Hayes, začetnik Udruženja
konstruktora Teslinih motora u Milwakeeu, Wisconsin, kaže
da bi Teslin motor uz energiju koja bi se uštedela
prilikom same izrade automobila utrostručilo i
iskorišćenje goriva. On objašnjava kako se turbina uklapa
u koncept super delotvornog elekro automobila: kao Teslina
turbina bez lopatica koja pokreće visokofrekvencijski
Teslin uređaj za proizvodnju naizmenične struje, koji opet
pokreće elektromotor. Hayes kaže da bi se, kada ne bi
postojao politički otpor protiv postavljanja takvog
sistema, ta tehnologija mogla razvijati "gotovo na licu
mesta". Ipak, on predoseća da vlada ne bi podsticala
sistem, koji guši potrošnju benzina budući da jedan deo
državnih prihoda potiče iz poreza na benzin. Teslina
turbina može proizvoditi i struju kada se priključi na
postrojenje generatora.
Jeane Manning,
SLOBODNA ENERGIJA Revolucija 21. veka,
Omega-Verlag,
ISBN 3-930343-04-0
PURPURNE PLOČE ZA PURPURNE ISKRE
Već smo naučili da svaki materijalni predmet i svako
ljudsko biće vibrira sa individualnom frekvencijom koja se
može meriti. To je energija životne snage, na kojoj
počivaju univerzalna harmonija i sinhronizovanost,
zaboravljene duge i zaboravljene melodije. Oni čine
jedinstvo univerzuma, koji je potvrdio Clove Backester sa
svojim otkrićem primarnog shvatanja. U Indiji ta životna
energija naziva se Prana. Ali, bez obzira na njeno ime,
bez te snage ne možete živeti, a trenutno koristite samo
jedan mali deo. Vaš duh na nivou treće dimenzije može
koristiti životnu energiju u svrhu usklađivanja sa
kosmičkom svesti četvrte dimenzije (vaše više Ja). Tada
ćete "videti svetlo" i uklopiti se u harmoniju univerzuma,
jer kod tih boja i zvukova prima se sve ono magično,
rađaju se sva čuda. Postoji mnogo mogućnosti da se
uskladite. Ne samo jedna ili dve. Mnogo. Jednu od
mogućnosti predstavlja Teslom inspirisano otkriće u doba
Wassermanna koje zbog nedostataka boljeg izraza nazivam
purpurnim pločama. Znanje o tim pločama stiglo je sa viših
sfera na Zemlju kroz duh i razum čoveka kojeg je Nikola
Tesla poznavao i detaljno proučavao njegova otkrića.
Anodizirane aluminijumske ploče proizvode se u dve
veličine 8,5x5,5 cm i 21x21 cm. Već samo mala ploča može
postići veliko čudo, ali smatram da je u različite svrhe
korisno pri ruci imati obe te veličine. Ploče se
anodiziraju ljubičastom bojom, lekovitim zrakom u duginom
spektru. Time se menja atomska struktura ploča tako da
budu sa visokofrekventnim vibracijama životne snage koja
je na vrlo komplikovan način povezana sa poznatom
energijom negativnih jona. "Purpurne energetske ploče"
okružene su energetskim poljem, a ta energija je u stanju
prožeti sva živa bića: biljke, životinje i ljude. Ta se
životna snaga može meriti na više načina, na primer:
elektronskim uređajima. Kod te metode merenja jačina
energije neke osobe koja još nije potpuno osvetljena može
da na skali postigne vrednost 20. Kada se istoj osobi
pruži purpurna ploča, jačina energije se odmah povećava na
vrednost 90 ili 95. Ali, ona ne ostaje na tom stanju. Kada
se ta ploča koristi stalno, izmenjena energija može
iznositi 100. Možda će energija biti čak viša od 100, jer
do sada nema instrumenata sa kojim bi se životna snaga
mogla meriti u potpunom obimu. U svakom slučaju, primenom
ovog "čarobnog uređaja" povišava se vaša frekvencija, a to
je sigurno potrebno za vaš spiritualni razvoj. Pomaže vam
i na putu do regeneracije stanica. Vi ne morate tačno
znati kako ploče funkcionišu. Puno je važnije znati šta
ploče mogu učiniti za vas. One postižu toliko malih čuda
(neke ćete sami otkriti) da ih je teško sve tačno opisati.
Evo samo nekoliko primera: najvažnije delovanje ploča
sastoji se u tome što polako, ali sigurno povisuju
frekvenciju vibracija osoba koje ih koriste. Osim toga uz
njihovu pomoć mogu se smanjiti negativne vibracije u
prehrambenim namirnicama, vodi, drugim tečnostima i
duvanu. Mnogi vlasnici ploča svoje namirnice već u torbi
ostavljaju 15 minuta na velikoj ploči. Putnici su vrlo
često doživeli da su se razboleli zbog ukusa vode u
stranim zemljama. Ali, ako stave vodu u čaši na purpurnu
ploču i puste da energija dotiče dva ili tri minuta, ništa
im se neće dogoditi. Cigarete postanu blaže ako se ostave
15 minuta na purpurnoj ploči, a ananas gubi svoj kiselkast
ukus i postaje sasvim sladak. Kod mene je najkorisnije
delovanje te ploče povezano sa bolovima. Kada se purpurna
ploča stavi na opekotinu ili posekotinu ili se koncem ili
uzicom pričvrsti na bilo koje bolno mesto na telu, vidno
se ubrzava proces zarastanja. Bol jasno popusti, ili
začuđujuće brzo nestane. Većinom to traje samo pet do
deset minuta, retko duže od dvadeset. Energija ploča
dovodi do vibracije ozleđenih stanica ili ozleđenog tkiva
na normalnu frekvenciju. Dakle, zarašćivanje ili
nestajanje bola može se svesti na to da se zahvaćeno
područje tela ponovo dovodi u ravnotežu. Kada je jedan od
građevinskih radnika koji su pomagali pri renoviranju moje
kuće u Coloradu, jednog jutra na posao došao sa strašnom
migrenom i želeo uzeti bolovanje, pričvrstila sam malu
purpurnu ploču na njegovo telo pomoću kaiša kućnog
ogrtača. Zamolila sam ga da tu ploču ostavi 15 minuta.
Doduše, on je sa njom izgledao vrlo glupo, ali se
povinovao mojoj molbi. Kada sam se nakom 5 minuta želela
raspitati o njegovoj glavobolji, sedeo je na merdevinama i
zbijao šale. Pogledao je dole ka meni, nasmešio se i
rekao: "Nestala je. Kao da je isparila". "Dobro, onda mi
možete vratiti moju purpurnu ploču", rekla sam i nasmešila
mu se. Obradovalo me je što sam još jednom videla da ploča
nije zakazala. Ali, on je ozbiljno odvratio: "O, ne. Ne
dam vam ploču. Ostaviću je ceo dan na sebi, a onda ću je
poneti kući!". On se naravno šalio, ali sam mu ipak
poklonila ploču. Radovao se kao da sam mu poklonila
čarobni štapić, a na određeni način je to i bila. Ko sa
purpurnom pločom leči svog prijatelja, uvek će ga napadati
da mu pokloni takvu ploču, zbog toga je mudro za slučaj
nužde imati nekoliko takvih ploča. Upravo prikazani slučaj
samo je jedan od mnogih kod kojih sam tokom godina mogla
videti kako purpurne ploče pacijentu odmah pruže
olakšanje.
Jednom drugom prilikom jedan mi je prijatelj sekao drva i
povredio je ruku. Nadlaktica ga je strašno bolela, pa je
odlučio da odmah ide kod doktora u Woodland park.
Postavila sam ga na kauč, skuvala mu šolju čaja i zavezala
purpurnu ploču na njegovu ruku. Dok je popio čaj i pojeo
komad kolača, bol je nestala. Pet minuta kasnije ponovo je
stajao u dvorištu i cepao drva.
Posebno često koristim čudesno delovanje energetskih ploča
da bi se oslobodila mučnine. Svaki put kad mi je loše,
brzo uzmem purpurnu ploču, legnem u krevet na leđa i
stavim ploču na solarni pleksus. Veća ploča u takvim
slučajevima deluje brže, ali i manja služi svojoj svrsi
samo što onda traje nekoliko minuta duže. Mučnina obično
nestaje nakon pet minuta, većinom nakon jednog do dva
minuta, a ponekad već nakon trideset sekundi. Ne znam šta
bih radila bez tih ploča za smirivanje bolova, pa ih uvek
držim pri ruci u slučaju da mi nekad hitno zatrebaju. Moje
trudne prijateljice, koje su imale jutarnje mučnine cene
purpurne ploče poput dragocenog dragog kamenja. Neki moji
prijatelji stavljaju ploču u svoju jastučnicu (na donju
stranu, ne direktno ispod glave) i noću spavaju na njoj.
Energija prodire kroz sve osim kroz metale. Čovek se
ujutro probudi sa više energije i oseća se kao da je
spavao punih osam sati, pa i kada je to bilo manje. Ali,
ima i ljudi koji svoju frekvenciju vibracija ne mogu
povisiti na taj način, zbog toga što vrlo osetljivo
reaguju na energiju tako da celu noc probdiju! U svakom
slučaju, ploča bi se u takvim okolnostima trebala
upotrebiti najviše jednom ili dva puta nedeljno, ili ako
sledećeg jutra morate vrlo rano ustati i potrebno vam je
posebno mnogo energije za važan razgovor ili važan termin.
Postoje ljudi koji se osećaju energičnije i manje umornima
kada dva puta dnevno nose purpurnu ploču 30-60 minuta u
svom gornjem džepu na bluzi ili košulji. Svaki čovek
reaguje drugačije. Ako čovek malo eksperimentiše brzo će
saznati kako će najbolje primeniti ploče. Osim što
purpurne ploče smiruju sve vrste bola za najkraće moguće
vreme i pokazuju različite druge efekte, postoji još jedna
primena u koju gotovo da ne poverujete. Ona se da videti i
pojavljuje se neuočljivo. Ipak se bojim da nema drugog
načina da vas stvarno uverim u to; morate to sami jednom
pokušati.
Već smo naučili da svaki čovek titra sa individualnom
frekvencijom svetlosnih talasa. Na toj metafizičkoj istini
ili činjenici počivaju brojna neslućena "čuda". Urođenici
u džungli često odbijaju da ih fotografišu posetioci. Oni
to objašnjavaju svojim "necivilizovanim" razumom (koji
nije zamagljen smogom civilizacije) i sa budnim šestim
čulom i trećim okom: tvrde da im onaj ko ih fotografiše,
na misteriozan način "krade komad duše".
To ni u kom slučaju nije tačno. Doduše, tačno je da im
fotograf "krade" njihovu frekvenciju, ali to za nekoga ko
je upoznat sa fenomenom individualne frekvencije
vibracija, ni u kom slučaju nije misteriozno. Samim
procesom fotografisanja individualna frekvencija slikane
osobe prožima pozitivnu i negativnu sliku. Iz tog razloga
ovo posebno čudo purpurne ploče funkcioniše samo onda kada
negativ pozitivnog otiska koji se upotrebljava nije
uništen i kada još negde postoji kod kuće ili u arhivi
fotografa koji je te snimke napravio. Može se koristiti
polaroidni snimak koji sadrži i pozitiv i negativ,
poleđinu na poleđini.
Pretpostavimo, da se vaše dete, vaš suprug, vaš ljubavnik
ili vaš prijatelj (možda čak i poslodavac, komšija ili
kolega) ponaša užasno i strašno vas provocira, kao što to
mi svi s vremena na vreme i činimo što je u ljudskoj
prirodi. Dotičnu osobu možete doslovno "preokrenuti" i to
tako, iako ne trajno nego samo prolazno, da njeno
negativno ponašanje pretvorite u pozitivno, tako da
purpurne ploče upotrebite na sledeći način (ipak nemojte
toj osobi reći da to radite).
Stavite polaroidni snimak ili pozitiv neke fotografije
koja još uvek ima negativ koji nije uništen sa prednjom
stranom na malu purpurnu ploču. Ali, sliku nemojte
ostaviti na njoj duže od jednog sata. Većinom se već nakon
15 do 20 minuta može uočiti začuđujuća promena u ponašanju
dotične osobe. Oduran, svojeglav, sebičan, gnevan i
neljubazan čovek popusti i postane veseo, nesebičan, pun
razumevanja i ljubazan. Tu primenu purpurnih ploča morate
sami isprobati da biste shvatili to čudo. Već nakon
nekoliko minuta dotična osoba će vas nazvati ili se
pojaviti lično, zavisno gde je i kako je došlo do "razlike
u mišljenju" (inicijativu možete i sami preuzeti).
Ustanovićete da se ponašanje te osobe potpuno promenilo i
da se ona izvinjava za svoje loše ponašanje ili svoje
reči. Prvih nekoliko puta ostaćete bez reči i osetiti
strahopoštovanje prema snazi te energije. To čudo možete
izvesti pre komunikacije sa nekim čovekom kako bi vam
telefonski razgovor ili susret protekao harmonično. Ali,
nemojte zaboraviti da nikada toj drugoj osobi ne smete
reći da to radite. Inače bi ona uz pomoć duha mogla
blokirati ili negirati dotok pozitivne energije.
Efekat purpurnih ploča se ne bi nikada trebao upotrebiti
zbog neke sitnice, nego samo kada je stvarno važno da
promenite vibracije između vas i te druge osobe. Nemojte
pomisliti da se ovde radi o "crnoj magiji" kojom se ljudi
prisiljavaju na menjanje odluka donesenih njihovom
slobodnom voljom. Jer, to nije tako. Radi se o beloj
magiji kojom se iako prolazno, menja vibracija neke osobe
iz "negativne" u "pozitvnu" na određeno vreme. Drugim
rečima kada neko okleva da učini nešto što tražite od
njega, pomoću purpurnih ploča može se postići promena
mišljenja samo onda kada ta druga osoba nesvesno teži toj
promeni mišljenja. Inače purpurna ploča neće postići
promenu mišljenja. U svakom slučaju tada imate moć da
između dva čoveka stvorite novu atmosferu, neku vrstu
primirja ili mira. A to tada vas i vašeg antipoda navodi
da o vašim željama bez svađe razgovarate miroljubivim
tonom bez gorčine i zle volje.
Od mnogih slučajeva iz mog sopstvenog iskustva ispričaću
vam o jednom posebno zanimljivom. Jednog me je dana
posetila prijateljica iz Colorado Springsa u Cripple
Creeku. Bila je sva u suzama, njen suprug kojeg je iskreno
volela postao je alkoholičar. Ona je pokušavala sve, ali
ga ništa nije moglo nagnati da prestane sa pijančenjem,
iako je ustvari bio "religiozan" dobroćudan čovek i često
je ponavljao kako želi prestati sa pićem, ali mu to ipak
ne uspeva. Zamolila sam prijateljicu da mi na nekoliko
dana pozajmi jednu njegovu sliku. Pogledala me je
iznenađeno, ali mi je pružila polaroidnu fotografiju iz
svog novčanika. Zatim me je iz sasvim razumljive
znatiželje upitala šta nameravam sa njom. Budući da sam
znala da još nije postigla stadijum spoznaje u kojem bi
shvatila moć harmonijskih frekvencija univerzuma, i budući
da sam imala predosećaj da bi njena neverica mogla
osujetiti moje namere, izbegla sam odgovor. Nasmešila sam
se tajnovito i rekla: "O, pokušaću malo s belom veštičjom
magijom". Kada je moja prijateljica otišla, stavila sam
sliku njenog supruga na jednu moju manju purpurnu pločicu
ceo sat. "Fotometod" do tada još nisam nikada primenila na
taj način i nisam znala šta će se dogoditi, odnosno šta se
neće dogoditi. Sledećeg me je dana popodne nazvala
prijateljica sa svog radnog mesta, iz jednog restorana.
Bila je sretna i potpuno rastresena. "Nećeš moći da
pogodiš šta se dogodilo pre nešto manje od sat vremena!",
vikala je u slušalicu, "Jim je navratio za vreme svoje
pauze i rekao mi je da je odlučio da prestane sa pićem.
Želi potpuno da se odvikne. Osim toga, svake će nedelje
ići u crkvu! Ovoga puta će to stvarno i učiniti. To sam
osetila. Još nikada nije bio tako ozbiljan u vezi toga.
Kako si samo uspela?". Rekla sam joj da me ta vest jako
razveselila, ali da ne razmišlja o tome "kako", nego da
prvo pričeka da vidi koliko je on ustvari ozbiljan u vezi
toga. Dva meseca kasnije ponovo me je posetila u Cripple
Creeku. Jim ju je svake nedelje vukao u crkvu i nije popio
niti jednu kapljicu. Godinu dana posle još uvek je bio
trezan. Rekla sam prijateljici da sam "molila" i pri tome
koristila sliku, te sam joj sliku vratila. Nakon dve
godine njen je muž počeo ponovo da pije. Tada sam
prijateljici rekla za purpurne ploče, te sam bila
nagrađena time što ona nije izrazila nikakvu sumnju, nego
je pokazala apsolutno poverenje u magiju. Iako se u
međuvremenu razvela, a njen muž živi u drugoj državi,
zamolila me je za purpurnu ploču. Dala sam joj jednu
ploču, ali sam je upozorila da se kod alkoholizma, za
razliku od "normalne" primene, ne može predvideti koliko
će trajati dok čudo ne počne delovati i da bi umesto
uobičajenih 15 ili 20 minuta mogla biti potrebna duža
terapija, jednom dnevno ili nekoliko puta nedeljno. Ona je
to shvatila. To je bilo prošle godine. Prošle nedelje me
je pozvala u Kaliforniju i ispričala mi da se Jim vratio
kući i da je sada trajno izlečen. U drugoj državi je išao
na odvikavanje i zaključio da će se vratiti kad više ne
bude osećao želju za pićem. Njih dvoje su sretni poput dva
goluba kao što je to znala reći moja irska baka. Naravno,
da ne mogu obećati da se alkoholizam može uvek izlečiti
pomoću purpurnih ploča, ali one ni u kom slučaju ne štete.
Fotografija na purpurnoj ploči ne bi trebala ležati nikada
duže od jednog sata (i po mogućnosti ne više od jednom ili
dva puta nedeljno), zbog toga što neki ljudi vrlo ostljivo
reaguju na energiju. Previsoka "doza" može dovesti do toga
da "tretirani" čovek postane nervozan i dobije visok krvni
pritisak. Kada neko eksperimentiše sa fotografijama svesno
gajeći zlu nameru, ipak neće uzrokovati takvu reakciju,
jer zakon univerzuma koji deluje na životnu snagu sprečava
takav efekat, a nervozna napetost se ponovo vraća
pošiljaocu poput bumeranga. To je nezaobilazan zakon
magije u slučaju da neko pokuša zloupotrebiti svetu
životnu snagu u zle svrhe. Od prekomerne doze čovek se
mora čuvati samo onda kada je motivisan željom da pomogne
drugom čoveku. Ali, i u tom slučaju, nervoza je vidljiva
samo na kratko vreme, budući da prekomerna doza nije bila
namerna. Još jednom treba reći: korisnik ploča bi mogao
jako zažaliti, ako pokuša naškoditi drugom čoveku. Kako
neki ljudi mogu osetljivo reagovati na te energije
pokazalo se kada su se purpurne ploče u različitim
klinikama stavile blizu duševno poremećenih pacijenata.
Oni su reagovali vrlo različito, ali uvek vrlo žestoko.
Ako želite pomoći duševno poremećenom čoveku preporučljivo
je fotografiju ne ostavljati na ploči duže od pola sata.
Dok vam je možda neobična energija purpurnih ploča čudna,
posebno primena sa fotografijama, imajte na umu da
naučnici već godinama uspešno eksperimentišu sa njima.
Tako naučnici npr. sa njima uništavaju insekte, tako što
osvetle fotografiju zahvaćenog područja, barem ortodoksni
naučnici. Osim toga, nije važno da li je fotografija koju
izlažete energiji snimljena tek nedavno, ili potiče iz
doba kad je dotična osoba bila dete ili beba. Individualna
frekvencija vibracija se ne menja.
Prema mom ličnom iskustvu dužem od deset godina kod
energetskog polja purpurnih ploča, do izlečenja nije došlo
samo kod istegnutih mišića, bolesti meniskusa ili
uklještenja kičme. Svaka bol drugog porekla ili znatno
jenjava ili potpuno nestaje. Ovde evo još jednog posebnog
saveta za ljubitelje biljaka: polivajte svoje biljke vodom
koja je stajala na purpurnim pločama, pa će vaše biljke
rasti znatno bolje. Stavite buket svežeg cveća na purpurnu
ploču, i on će ostati svež dvostruko duže nego inače. Ne
tvrdim da energije purpurnih ploča imaju efekat izlečenja
u medicinskom smislu. One ni u kom slučaju ne trebaju
služiti tome da zamene lekara za ozbiljne bolesti. Ali,
što se tiče drugih čuda koje sam opisala ovde, otkrijte
sami koliko delotvorne mogu biti te purpurne ploče! Tek
kada doživite to delovanje, želećete u budućnosti da pored
sebe neprestano imate purpurnu ploču. Mogu vam obećati da
su te ploče puno korisnije od lekova koji se mogu nabaviti
bez recepta, a koji se tako mnogo reklamiraju u svim
medijima, a da lekari pri tome uopšte ne protestuju.
Evo poslednjeg primera za primenu purpurne ploče (sami
ćete otkriti mnoge druge primene): jedna moja prijateljica
je učiteljica u osnovnoj školi u Coloradu. Ona je pronašla
savršeno sredstvo kako da izađe na kraj sa drskim
učenicima koji ometaju nastavu. U učionici stoji jedna
stolica na kojoj je jastuk. Strogo je zabranjeno
dodirivati jastuk ili se previše približiti toj stolici.
Jastuk nazivaju "magični jastuk". Kada se neki učenik
ponasa loše, mora sedeti petnaest minuta na magičnom
jastuku. Tada se to dete (barem prolazno) ponaša poput
pravog malog anđela. Naravno da ispod jastuka leži jedna
od velikih purpurnih ploča. Moja je prijateljica time
pronašla svoj sopstveni način izvođenja "purpurnog čuda".
Mnogi ljudi koriste te purpurne ploče već više od petnaest
godina. Ja svoje ploče imam više od deset godina, a ni
nakon tako dugog vremena nisu izgubile svoju delotvornost.
Kada se struktura atoma u aluminijumu promeni, ona ostaje
očuvana u tom novom obliku možda zauvek. Ploče nemaju
"naboja", one su samo promenjene kako bi titrale sa
životnom snagom univerzuma, ili kako je to Tesla rekao, sa
"slobodnom energijom".
Ja sam sama odabrala pojam purpurne ploče da bih opisala
te energije. Ustvari te ploče imaju muzički "zvuk"
ljubičaste boje duginog spektra. To odgovara sedmom zraku
"ljubičastog plamena" Comte de St. Germania. U metafizici
je ljubičasta boja isceljujućeg zraka spektra.
MOGUĆNOST PRIMENE I REZULTATI
Dovoljno je ploču npr. nositi u džepu. Nije potreban
direktan kontakt sa telom!
Noću se ploča može ostaviti ispod jastuka!
Ploča bi se svake 2-3 nedelje na nekoliko minuta trebala
prazniti i osvežavati pod tekućom vodom!
Iskustva osoba koje su ih primenile:
Agresivnost:
Iskustvo na udaljenost. Fotografija dotične osobe
stavljena je na purpurnu ploču. Nakon tri dana ta se osoba
smirila.
Akupunktura:
Postignuti su dobri rezultati sa uklanjanjem bolova i
energetiziranjem sa okruglim pločama (color discs). U ti
svrhu su upotrebljen ploče na mestima za akupunkturu ili
na zglobovima. Time se na vrlo blagi i intezivan način
radi akupunktura da bi se postiglo posebno brzo delovanje.
Alkoholičari:
Izlečeni su stalnim nošenjem ploče.
Alergija na voće:
Voće je preko noći stavljeno na ploču. Alergija je
vidljivo popustila nakon dva dana, a nakon jedne nedelje
već se moglo jesti bez bojazni.
Alergija na metale
(npr. na nikl kod narukvica za satove, minđusa itd.):
Stavili smo metalne delove pre nošenja na neko vreme na
ploču. Alergija na metal je oslabila, odnosno nestala je.
Starosne pojave:
Kod starosnih pojava korisno je energiju pozivati direktno
preko odgovarajućeg mesta na glavi preko epifize ili
moždane žlezde. Ona je središnji nadređeni upravljački
organ za telesno, duševno i duhovno područje. Izveštaji
osoba sa starosnim depresijama i Alzheimerovom bolešću
govore da je vidljivo harmoniziranje preostalih impulsa.
Ti ljudi bolje spavaju, nisu više agresivni, ponovo jasno
govore.
Anksioznost/depresije:
Iskustvo kaže da su se stanja bitno poboljšala (npr.strah
od zubara itd.).
Iščašena ruka:
Zbog snažnih bolova na nadlakticu je zavezana jedna ploča.
Nakon kratkog vremena bolovi su nestali, a ruka je ponovo
bila potpuno u funkciji.
Artritis:
Kod artritisa u prstima bolesnik je osetio veliko
olakšanje.
Astma:
Prilikom napada ublaženo je disanje.
Ekcemi:
Ploča je na nekoliko sati stavljena na ruku. Upala se
povukla te je izvučeno mnogo tečnosti. Preko noći ploča je
stavljena ispod jastuka. Nakon šest dana ruka je sve do
laganog crvenila potpuno izlečena.
Elektro-smog:
Opterećenja sa elektromagnetnim talasima (npr. od
televizora, kompjutera, mikrotalasnih-rerni,
visokonaponskih vodova, itd.) najvećim su delom
neutralizovana.
Obogaćenje energijom:
Nosite ploču 1-2 sata ili ceo dan na telu. U pojedinačnim
se slučajevima može dogoditi da se ploča mora skinuti
nakon dva sata budući da se pojavi određeni umor.
Detoksikacija tekstila:
Na posteljinu koja je sadržala otrovne tvari bila je na 15
minuta postavljena jedna ploča. Usledilo je testiranje sa
prutom(rašljama) koji više nije pokazivao u negativnom
smeru, nego u pozitivnom.
Delovanje na daljinu pomoću fotografije
(prema Lindi Goodman): Položite fotografiju na ploču
(slika prema dole) da biste ili poboljšali narušenu
atmosferu/harmoniju između dvoje ljudi ili podstakli
isceljenje telesnih ili duševnih patnji. Ali, sliku ipak
nemojte ostaviti na ploči duže od jednog sata!
Išijas:
Bol je ublažen nakon što je obolela osoba spavala na
energetskoj ploči i nosila je preko dana na svom telu, dok
je i dalje uzimala propisane lekove.
Šestogodišnja povreda kolena:
Nakon 15 minuta prislanjanja ploče, otečenost je
splasnula, bolovi nestali, a koleno se ponovo moglo
pokretati.
Glavobolja:
Pločicu držite neizmenično na čelu i slepoočnicama. Nakon
jednog sata glavobolja nestaje.
Grčevi:
Petomesečna beba više nije imala grčeve i bolje je spavala
na ploči.
Bolovi u želudcu:
Obolela osoba nosila je ploču na bolnom mestu. Nakon
kratkog vremena bol se stišao.
Migrena:
Jedna je gospođa već 25 godina bolovala od migrene.
Stavila je ploču blizu tela (u području aure, oko 20-30 cm
udaljenu) i time je popustila napetost migrene.
Ubod komarca:
Noga koja je otekla zbog uboda komarca lečena je jedan sat
sa pločom. Natečenost i bol su nestali.
Istegnutost mišića:
Jedna starija žena se istegnula dok je radila u dvorištu,
a mogla se kretati samo uz velike bolove. Ploča je
stavljena na jedan sat na kičmu na slabinama i nakon toga
je obešena oko vrata. Nakon dva dana bol je nestao.
Neurodermitis:
Svrab je nestao. Nastavak terapije sa mastima povećava
izlečenje.
Bolovi u bubrezima:
Ploča je nošena jedan dan i noć na bubrezima. Ona se
zagrejala. Nakon primene bolovi su po prvi put postali
podnošljiviji.
Bolovi u ušima:
Ploča je bila položena na uho preko noći. Nakon jednog
dana bolovi su nestali.
Rast biljaka:
Jedna biljka tretirana je sa ovom pločom (stavljena je u
zemlju). Nakon tri i po meseca bila je dvostruko veća od
netretirane. Orhideja koja već sedam godina nije cvetala,
počela je ponovo da cveta.
Odvikavanje od pušenja:
Cigarete su stavljene na ploču tri minuta. Cigarete više
nisu "prijale".
Lišaji:
Odmah po primeni ploče, počeli su se povlačiti.
Ispucana koža:
Na više ispucanih rana na prstima koje su se već godinama
bezuspešno lečile kortizonom, položena je ploča, što je
dovelo do izlečenja.
Nesanica:
Ploča je stavljena ispod jastuka noću. Posledica je bio
dublji i odmorniji san.
Posekotine:
Kod posekotina ploča je stavljena na to mesto da stoji oko
20 minuta na 1 mm dubine posekotine da bi se podstaklo
zatvaranje rane.
Uspeh u školi:
15-godišnja devojčica imala je loše ocene zbog poteškoća u
koncentraciji. Ploča je stavljena 1 dan pre ispita noću
ispod jastuka, a preko dana ju je nosila u džepu od
pantalona. Radni učinak: odličan uspeh.
Bolesti životinja:
11-godišnji nemački ovčar sa bolovima u kukovima dobio je
svaki dan vodu za piće koja je bila tretirana sa pločom, a
jednom mu je oko vrata ploča bila okačena na 15 minuta.
Nakon nedelju dana pas je ponovo bio vitalan i živahan, a
dlaka i oči su mu se sjajile, pa se činilo kao da više ne
oseća bolove.
Mučnina:
Ploča je postavljena na solarni pleksus pri čemu je
mučnina nestala nakon 15 minuta.
Izrasline:
Teslina ploča omotana je preko noći oko izrasline. Nakon
tri nedelje hrskavičasta masa je gotovo nestala.
Opekotine:
Ploča je bila postavljena na opekotinu. Bol je odmah
nestao, nije se pojavio mehur od opekotine.
Uganuće:
Izlečeno je u roku od tri dana.
Zubobolja:
Teslina ploča stavljana je na zub tri noći. Zubobolja je
nestala. U mnogim slučajevima ona je nestala već u roku od
jednog sata ili nakon nekoliko minuta.
Napomena
Ploče nisu zamena za lekarsku terapiju i time su
ograničene na primene za koje nije potrebna lekarska
intervencija. One se mogu upotrebiti samo kao dodatak
medicinskoj terapiji, pa se ne smeju smatrati zamenom za
terapiju.
Kod prikazanih iskustava radi se o pojedinačno različitim
rezultatima, koji su postignuti kod primene ploča.
Budući da je delovanje Teslinih ploča drugačije kod svake
osobe, prethodno navedena iskustva ne mogu se smatrati
opštim zaključcima. Ta iskustva služe samo tome da bi se
svaki čovek, koji je otvoren prema tom području, podstakao
da sam eksperimentiše sa pločama i sakupi sopstveno
iskustvo.
Često se zaboravlja da delovanje Teslinih ploča počiva
isključivo na dotoku životne energije. To znači da se
podiže samoisceljivanje tela. Ali, to ne znači da se sada
materijalnom delu tela više ne moraju davati nikakvi
lekovi! Samo je po sebi razumljivo da je važan preduslov,
razuman način života.
Takođe veoma je važno da se delovanje Teslinih ploča ne
svede na magijsko područje! Oblici energije nisu magijski,
a mogu se dokazati u praksi. Kada se povisi sopstvena
količina energije tada to može doprineti lakšem
spiritualnom razvoju. Ali, Tesline ploče, poput drugih
nosioca energije iz područja svemirske energije, sadrže
informacije, te služe kao pomagala za dalji razvoj, ali ni
u kom slučaju nisu zamena za potrebno lekarsko lečenje!
"Zvezdani znakovi" Linda Goodman,
Knaur Verlag,
ISBN 3-426-04060-3
|